Eugène Emmanuel Ernest d'Halwin de Piennes (1825. – 1911.) francuski je plemić, svojedobno u službi tzv. Drugoga Carstva i same vladarske obitelji, koji se nakon sloma te posljednje monarhije u povijesti svoje zemlje, krajem 1870-ih nastanio u Hrvatskoj. U Vrbovcu je kupio dvorac Patačić i neke obližnje posjede, a taj ga je kraj upamtio kao darežljivog dobročinitelja školske djece, siročadi, siromašnih i bolesnika. Realizacija markizove zamisli o darovanju umjetnina Hrvatskoj akademičkoj galeriji slika nakon smrti njegova sina jedinca, odvijala se u više navrata.

Prvih petnaestak umjetnina, mahom francuske i nizozemske provenijencije, pristiglo je 1903. godine. Dobrotvoru je osobno zahvalio pokrovitelj Akademije, biskup Josip Juraj Strossmayer, a pismo zahvale je markizu u Vrbovcu predalo Akademijino svečano tročlano izaslanstvo. Poslanici su bili predsjednik Akademije Tadija Smičiklas, Josip Brunšmid, koji je u to doba obavljao dužnost ravnatelja Galerije i Arheološkog odjela Narodnog muzeja, koji su dijelili prostor pod krovom Akademijine palače, te član Akademije i raniji upravitelj Zoološkog odjela Narodnog muzeja Špiro Brusina. Markiz je te zime posjetio Galeriju, izrazivši zadovoljstvo smještajem umjetnina koje je darovao. Među njima se kakvoćom izdvaja Portret Madame Récamier velikoga francuskog klasicističkog slikara Antoinea-Jeana Grosa (1771. – 1835.), iako tada nije bilo poznato koju damu slika prikazuje. Unutar tog dijela donacije valja istaknuti i Portret Charlesa X. službenoga slikara francuske kraljevske obitelji Jean-Baptista Guérina (1783. – 1855.), koji je rijedak primjer kraljeva portreta u građanskom odijelu. Tada su između ostalih umjetnina darovani i portreti sestre cara Napoleona u izvedbi Roberta Léfevrea (1755. – 1830.) (Portret Marie Pauline Borghese) te kraljice Hortense, majke Napoleona III., rad Pierrea Paula Prudhona (1758. – 1823.) (Portret kraljice Hortense). Od radova nizozemskih majstora vrijedi spomenuti Uz svijeću Godfrieda Schalckena (1643. – 1706.) i Starac s čašom vina, rad pripisan Adriaenu van Ostadeu (1610 – 1685.).

Oporučno je Akademiji dodijelio još petnaestak umjetnina, koje su u Galeriji zaprimljene nakon njegove smrti 1911. godine. Iz tog segmenta donacije ističu se markizova mramorna portretna bista te dva rada temperom na papiru (Djevojka s cvijećem i Prodavač voća), sve radovi kipara Jeana-Baptista Carpeauxa (1827. – 1875.); Portret Markize de Piennes, donatorove majke, u izvedbi slikara Charlesa Françoisa Selliera (1830. – 1882.), te Krajolik s vjetrenjačama Alexandre-Gabriela Decampsa (1803. – 1860.). Na umjetninama su tom prilikom u atelijeru slikara Bele Csikosa Sesije izvedeni manji konzervatorsko-restauratorski zahvati, dotrajali okviri su popravljeni ili nadomješteni novima, a potom su zajedno s otprije darovanim markizovim umjetničkim predmetima smještene u prvoj dvorani Galerije.

Umjetnine iz donacije su otada više puta mijenjale smještaj, ali su kontinuirano, kao važan segment francuske odnosno nizozemske muzejske zbirke, činile bitan dio stalnoga postava Strossmayerove galerije starih majstora. Radi potpunijeg uvida u raznolikost darovane umjetničke građe, vrijedi spomenuti da ona uključuje i jednu sliku na mramornoj ploči (Neutvrđeni francuski slikar, Sveta Barbara, 18. st.) te rad izveden emajlom na bakrenom limu (Neutvrđeni emajler iz Limogesa, Sveta Marija Magdalena, druga pol. 17. st.).

Snimka jednog od izložbenih prostora Strossmayerove galerije nakon 1911. godine s postavom umjetnina koje je darovao markiz de Piennes (foto: Arhiv HAZU).